KARATE AKADEMIJA OSIJEK

karate škola,karate vrtić,samoobrana,kondicijska priprema sportaša,rekreativni i takmičarski karate

POVIJEST KARATEA

Iako nosi japanski naziv i koristi japansku terminologiju u sustavu vježbanja, prapočetci ovog sporta ipak su vezani za Indiju i Kinu. Smatra se da je tvorac orginalnog karatea kao cjelovitog sustava vježbanja bio indijski svećenik Bodhidharma, koji je u 5.st.p.K., na poziv kineskog cara, posjetio njegov dvor u sjevernoj Kini. Legenda kaže da se prelazeći Himalaje, golim rukama borio protiv divljih životinja i neprijateljskih domorodaca jer mu je religija zabranjivala nošenje oružja.Za vrijeme boravka u Kini, Bodhidharma je razvio sustav borbe zasnovan na imitacijama kretnji životinja uz veliki utjecaj indijske joge i kineskog plesa. Upotrebljavajući novostečena znanja pomogao je kasnije u širenju samostana Shaolin gdje su monasi i lokalni stanovnici našli utočište bježeći od neprestanih prijetnji vojnih zapovjednika.
Snaga proizašla iz nove borilačke vještine i duhovnih vježbi donijela je samopouzdanje i nadu. lako se monasi nisu željeli boriti, vježbali su kako bi se obranili.Kako se stoljećima rasprostranjivala po Kini, vještina je, preko kineskih svećenika, došla i na Okinawu, danas najjužniji japanski otok koji je u 17. st. okupirala japanska vojska. Okupatori su na otoku zabranili posjedovanje ikakvog oružja, te su starosjedioci, kako bi se obranili od osvajača, bili prisiljeni organizirano učiti borilačke vještine. Okinavljanski se karate danas smatra originalnim obrascem karatea, a okinavljanski učitelji utemeljiteljima karatea kao cjelovitog sustava vježbanja. Karate, tada još poznat pod nazivom TO - DE, prenosio se u plemićkim obiteljima na Okinawi iz naraštaja u naraštaj i izolirano vježbao.Istodobno na Okianvi učitelji karatea stvarju vlastite stilove, te danas egzistira mnogo stilova karatea, ali najpoznatiji su:

Tradicionalno poimanje karatea kazuje da se karate najprije razvija kao borilačka vještina s ciljem da se karatista zaštiti, a protivnika usmrti. Taj period karatea karakteriziralo je vježbanje na jedan udarac, jer se tražilo jednim udarcem usmrtiti protivnika. Treninzi su bili iscrpljujući, s velikim brojem ponavljanja i suženim repertoarom tehnika, a utreniranost i pripremljenost boraca ogledala se samo u izvođenju kata, dok se borbe, iako su se vježbale u školama, nisu demonstrirale. Ovaj period razvoja karatea, bio je za one koji su ga vježbali, način življenja i jedini životni cilj, jer je to za njih bio jedini način opstanka. Razvojem sporta kao fenomena 20. stoljeća, nameće se potreba da karate bude dio sportske porodice. 50.tih godina 20. stoljeća organiziraju se karate natjecanja u borbama i katama, no na tim turnirima dominira filozofski pristup karateu kao borilačkoj vještini krajnji cilj nije u potpunosti bio sportski pa je dolazilo do previše ozljeda na natjecanjima. U japanskom glavnom gradu Tokiu 14. listopada 1970. formira se World Union of Karate- do Organizations – Wuko, te se prvi pu na svjetskoj razini organizira natjecanje. Ujedno se propisuju jedinstveni načini natjecanja i suđenja. Iako ta prva jedinstvena pravila nisu mnogo odstupala od filozofskog pristupa karateu kao borilačkoj vještini, borbe su se odvijala do jednog ipona u apsolutnoj (otvorenoj) skupni, ipak su omogućila da se karate prometne u sportsku granu.

KARATE U HRVATSKOJ

U Zagrebu je 1951. godine osnovan Akademski jiu-do klub "Zagreb" u sklopu Sveučilišta u Zagrebu koji 1952. godine postaje članom Akademskog sportskog društva "Mladost" te mjenja ime u Akademski judo klub "Mladost" a 1957. godine osnovan je Judo klub "Kata". Kao i u većini europskih klubova i u Akademskom judo klubu "Mladost" i u Judo klubu "Kata" se je vježbao karate a čiji članovi su bili Žarko Modrić, Berislav Jandrić, Emin Topić, Nikola Pečko, Željko Iljadica, Jadranko Jurjević itd. Korejski trener Trin Tan Tana prvi je demonstrirao karate vještinu u Hrvatskoj 1960. godine u dvorani Akademskog judo kluba "Mladost" u Zagrebu. Prvi japanski instruktor koji je održao seminar u Hrvatskoj bio je Tetsuji Murakami 1964. godine a za njime su sljedili Yoshinao Nanbu (1967.), Tatsuo Mochizuki (1969.), Hanshi Chojiro Tani (1969. i 1970.), Yasuhiro Suzuki (1971.), Satoru Hanai (1972.), Taiji Kase (1973.) itd. Krajem 1966. godine osnovan je Karate klub "Lika" (od 1974. godine Karate klub "Polet"). Prvi hrvatski karate klubovi su 1967. godine udruženi u Karate odbor Hrvatske. Prvi predsjednik Karate odbora Hrvatske bio je Žarko Modrić. Karate savez Hrvatske osnovan je 1970. godine a osnivačka skupština održana je u prostoriji Fakulteta za fizičku kulturu (sada Kineziološki fakultet) u Kačićevoj ulici u Zagrebu. Prvi predsjednik Karate saveza Hrvatske bio je Radomir Potrebić. Karate savez Zagreba osnovan je 1972. godine a prvi predsjednik bio je Emin Topić. Prva prvenstva Hrvatske i Jugoslavije održana su krajem šezdesetih godina u dvorani KUD "Kolo" na Trgu maršala Tita u Zagrebu. Prvo momčadsko natjecanje u Hrvatskoj održano je 1971. godine u Ogulinu. Pojedinačno Prvenstvo Hrvatske (ukupno 5. po redu) 1971. godine održano je na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu i ŠD "Trešnjevka". Rezultati po skupinama - laka: Đurek (Lika), polusrednja: Remenar (Kata), srednja: Kiseljak (Lika), poluteška: Rodić (Ogulin), teška: Gaćina (Lika), apsolutna: Đaja (Split). Kasnije, natjecanja su održavana u ŠD "Dom športova". Prvo juniorsko prvenstvo i prvo natjecanje žena u borbama održano je 1972. godine u dvorani Vojnog učilišta u Ilici u Zagrebu. Prvo natjecanje u katama održano je krajem sedamdesetih godina. U Splitu je travnja 1969.godine održano prvo međunarodno natjecanje "Kup Jadrana". U sklopu natjecanja je održan i drugi europski međunarodni sudački seminar (EKU) na kojemu su za sudačka zvanja položili Berislav Jandrić, Emin Topić i Žarko Modrić. Gost natjecanja bio je predsjednik Europske karate unije (EKU) Jacques Delcourt.